Mlađe generacije nikad se nisu osjećale tako odvojeno od posla i šefova

Mlađe generacije osjećaju se udaljenije od svojih poslova i poslodavaca, za razliku od "boomera" koji su trenutno povezaniji s njima nego ikad prije. Barem tako pokazuje istraživanje koje je proveo Gallup.

Od početka pandemije koronavirusa prije četiri godine, angažman je dramatično opao među mladim i sredovječnim radnicima. Sve generacije dio su najvećeg pada u "osjećaju da netko brine o njima na poslu, da imaju prilike za učenje i rast, da su povezani s organizacijom u kojoj rade, da imaju prilike razgovarati o napretku s nadređenima te da se njihovo mišljenje uopće uvažava".

Udio starijih milenijalaca koji su aktivno povezani sa svojim poslom otpočetka pandemije do danas pao je s 39 na 32 posto, kod generacije Z pala se radi o padu s 40 na 35 posto, a kod generacije X s 35 na 31 posto.

To znači da je omjer angažiranosti zaposlenika generacije X pao s 2,1 na 1,7. Drugim riječima, na svakog aktivno neangažiranog zaposlenika sada dolaze manje od dva angažirana. Među starijim milenijalcima taj je omjer angažiranosti pao s 3,3 na 1,9, što znači da na svakog aktivno neangažiranog zaposlenika iz te dobne skupine dolazi nešto više od dva angažirana zaposlenika.

Te depresivne brojke imaju svoju cijenu - značajno je skuplje zamijeniti talent nego njegovati talent koji imate, a neangažirani zaposlenik će vjerojatnije držati na oku druge ponude za posao. A za takvu situaciju ponajprije je kriv rad na daljinu, s kojim se gubi fizički kontakt i bitno je teže angažirati se. Posebno ako je osoba od prvog radnog dana zaposlena na daljinu.

No, pronaći način kako angažirati zaposlene ipak je nešto što moraju napraviti lideri organizacija. Ljudi su demotivirani kad ono što rade ne nudi motivaciju - bilo u prepoznavanju njihova rada, bilo u mogućnostima napretka, povišice ili učenja nekih novih vještina. Dakle, zaključak je da stagnacija djeluje devastirajuće na radnu okolinu, u mjeri kao nikad prije.