Prije nego što krenete čitati ovaj tekst bilo bi dobro da u startu komuniciram razinu očekivanja. Vjerojatno će Vam biti interesantno ako razmišljate o svojoj budućnosti kao poduzetnik ili ste zaposlenik u nekom poduzeću s jasnim aspiracijama za nešto više.
Navedena iskustva su univerzalna i kreću od malog i srednjeg poduzetništva do globalnog korporativnog ustroja, međutim imajte na umu da ako se nalazite u velikoj kompaniji koja ima jasnu matričnu organizaciju i korporativni organizacijski ustroj, pravila su nešto drugačija kao i situacije koje se mogu pojaviti pred vama. Naravno, izuzetak su i velika državna poduzeća koja imaju svoje posebnosti i nisu uzeta kao referentna u ovom tekstu.
Generalno, poduzetništvo se obično smatra inovativnim procesom pokretanja posla. Iako je to u pravilu istina, djelomično treba uzeti u obzir i neke nijanse i specifičnosti koje rade odmak od inovativnosti.
Imam naviku uvijek pogledati što o nekoj temi misle i kažu najrelevantniji, pa na ovu temu „Harvard Business School“ poduzetništvo definira kao:
„Traženje mogućnosti i prilika izvan trenutno kontroliranih resursa“.
ili
„Prilika je predloženi pothvat za prodaju proizvoda ili usluge za koje su kupci spremni platiti više od potrebnih ulaganja i operativnih troškova. “
Prema toj definiciji, poduzetnici - bilo kao pojedinci ili kao timovi - otkrivaju mogućnosti i prilike tijekom čitavog svog osobnog i profesionalnog života. Oni stvaraju pretpostavke o načinima na koje mogu isporučiti vrijednost kupcima i provode strukturirane akcije kako bi potvrdili svoje ideje.
To često uključuje zapošljavanje timova i ulaganje sredstava kako bi se stvorilo proizvod ili uslugu po prihvatljivoj i konkurentnoj cijeni.
Treba uvijek imati na umu da veliki poduzetnici dolaze iz svih sfera života, poslovanja i kulturološko civilizacijskih eko sustava i u pravilu nisu determinirani stupnjem obrazovanja.
U istom izvoru napominje se da :
„...ne postoji jedinstveni profil osobnosti poduzetnika i važno je obratiti pažnju na poduzetnički tim, a ne usredotočiti se isključivo na pojedinca“.
No, ipak postoje opće definicije poželjnih osobina jednog poduzetnika:
Ako smo se prepoznali u bar dvije trećine ovih osobina vrijeme je da razmislimo trebamo li se usmjeriti ka poduzetništvu, ako već do sad nismo.
Iskusni poslovni savjetnici a danas sve više i životni savjetnici, ili popularno „coach“-evi kažu da je važno znati što želite, ali da je dovoljno znati što ne želite pa je već to dovoljno za start.
Ako ovu tvrdnju preslikam na sebe, moj poslovni start dogodio se u suton socijalističke ekonomije i očigledno nezaustavljivo rastuće slobodne kapitalističke ekonomije u kasnim 80-ima. I kako to obično biva prvi posao mi se dogodio u privatnom poduzeću 1989g. i to ne zahvaljujući tome što sam znao što hoću ili neću, već tome što sam imao sreće, iako moram priznati da me promišljanje o tome što želim ili ne želim pratilo u čitavoj karijeri do danas.
Naime, posao mi je doslovno pokucao na vrata u obliku prijatelja moje stanodavke s pitanjem: mali, ti si budući inženjer, mi tražimo nove sistemske tehničare, hoćeš odraditi probni rok?
Kao apsolventu pred diplomskim teško bi se našla bolja opcija od dobiti posao prije diplome i odgovor je izletio iz usta prije nego što je mozak uspio aktivirati set funkcija za analitiku i racionalno zaključivanje.
I tu kreće putovanje koje sa pogledom unazad sada iz ove perspektive mogu slobodno okvalificirati kao start budućeg menadžera i poduzetnika.
Nalazimo se u procesu intenzivne digitalne transformacije, a želimo li se istaknuti i postati tehnološki lider, vrijeme je da Hrvatska preuzme odvažniji smjer. Jednako kao što u sportu postižemo vrhunske rezultate u najjačoj svjetskoj konkurenciji, moramo postati ambiciozniji kako bismo ne samo sustigli, već i nadmašili tehnološki najnaprednijih društava. U tom smislu je krajnji trenutak za odvažne poteze.
Zajedno s timom iz Strand Consulta, napisao sam izvješće The Nature of Telecom Capex until the End of the Decade, koje sveobuhvatno analizira trendove kapitalnih izdataka (Capex) u zapadnoeuropskoj telekomunikacijskoj industriji, ispitujući sile koje pokreću ulaganja, nove izazove i projekcije za naredne godine.
Uloga upravnih odbora u kibernetičkoj sigurnosti nikada nije bila kritičnija. S napredovanjem kibernetičkih prijetnji i uvođenjem strožih regulatornih zahtjeva poput NIS2 direktive i Cyber Resilience Act-a (CRA), odbori moraju zauzeti aktivniji i strateškiji pristup.
