Nekad ste morali reinstalirati Windowse nakon promjene procesora. Evo zašto više ne morate

Prije nekoliko godina bilo je mnogo teže nadograditi komponente računala, a jedna od frustracija bila je potreba za ponovnom instalacijom Windowsa pri zamjeni procesora zbog specifičnosti arhitekture tog operativnog sustava.

Ta potreba nestala je tek s pojavom Windowsa 8. On ne postoji više čak ni kada mijenjate matičnu ploču ili mijenjate proizvođača. A evo zašto je to tako i koliko to čini računalstvo jednostavnijim.

Zašto ne morate ponovno instalirati Windowse nakon zamjene procesora?

Svaka verzija Windowsa zadržala je sličnu arhitekturu tijekom godina, s kernelom i hardverskim slojem apstrakcije (HAL) kao dvama najvažnijim dijelovima. Kao što naziv sugerira, HAL je odgovoran za prijenos naredbi između kernela OS-a i fizičkog hardvera. Iako je dizajniran kako bi olakšao razvoj softvera tako da programeri ne moraju znati sve detalje o hardveru, rani dani osobnih računala bili su puni konkurentskih standarda.

To je otežavalo Microsoftu rad s velikim rasponom dostupnog hardvera, ali našli su način kako to riješiti. Prije Viste, svaka verzija Windowsa imala je više verzija HAL-a, koji su se instalirali ovisno o konfiguraciji hardvera prilikom prve instalacije Windowsa. Vista i Windows 7 instalirali su dva HAL-a, a bootloader bi odlučio koji će se učitati. U Windows 8 povećana standardizacija PC komponenti omogućila je uključivanje samo jednog HAL-a, čime se otvorila mogućnost nadogradnje hardvera bez potrebe za ponovnom instalacijom Windowsa.

Što ako pređete s AMD-a na Intel?

Iako je standardizacija PC hardvera značila da zamjene procesora više nisu zahtijevale reinstalaciju Windowsa, trebalo je vremena da Windows omogući prelazak između Intelovih i AMD-ovih platformi bez potrebe za resetiranjem ili potpunom ponovnom instalacijom OS-a bez intervencije korisnika. Windows 7 uveo je alat za pripremu sustava (System Preparation Tool), koji je pripremio Windows instalaciju za prijenos na drugo računalo.

To je bio veliki napredak u lakoći mijenjanja hardvera, ali je imao neka ograničenja. Najveći problem bio je taj što niste mogli koristiti sysprep ako ste napravili nadogradnju na licu mjesta između verzija Windowsa. Kasnije, s Windows 10, operativni sustav je postao dovoljno dobar da ste mogli prenijeti postojeći OS na drugo računalo, a sustav bi se i dalje uredno pokrenuo.

Postoji jedna stvar koju morate napraviti

Morat ćete ponovno omogućiti TPM jer je zamjena procesora vjerojatno isključila ovu opciju. Uđite u BIOS, pronađite postavku TPM-a i provjerite je li uključena. Možda ćete morati pronaći izbornik Secure Boot, zatim obrisati i ponovno unijeti tvorničke ključeve jer ključ prethodnog procesora neće raditi s novim hardverom. Ako ste zamijenili matičnu ploču, ovo ćete svakako morati napraviti, zajedno s omogućavanjem XMP-a i drugih važnih postavki BIOS-a.

Bilo da nadograđujete procesor ili mijenjate platforme, Windows 10 i 11 čine ovaj proces bržim nego ikada prije. Više ne morate deinstalirati drajvere specifične za izvorni hardver. Jedine stvari koje morate imati na umu su ponovno omogućavanje TPM-a i možda ponovno aktiviranje Windowsa ako ste imali OEM ključ vezan za stari hardver.