Kolika je rezolucija ljudskog oka i ima li smisla prelazak na 8K?

Rezolucija ili razlučivost kao pojam toliko je raširen da malo tko više zna što točno predstavlja, a to može zbunjivati i dovoditi do situacije gdje se "nabacuje" brojkama iako one u praksi možda nemaju apsolutno nikakav značaj. Posebno kad govorimo o tome kolika je razlučivost oka.

Dakle, idemo to malo "secirati". U svijetu fotografije rezolucija ima dva značenja - apsolutna i fizička. Kod apsolutne rezolucije govorimo kvadratnim pikselima, a kod fizičke o pikselima po inču (PPI). Stoga, za apsolutnu rezoluciju reći ćemo "fotografija ima 60 megapiksela", a za fizičku ćemo reći da ima "460PPI". Na zaslonu svaki piksel zapravo može biti tri točke svjetla – crvena, zelena i plava.

Ako tražimo razlučivost oka, mislimo li na sliku koju može vidjeti statično oko ili na cijelo vidno polje? Oko, uostalom, "razrješava" sliku pomoću pokreta. Oči zapravo nisu posebno oštre u svojim detaljima u cijelom vidnom polju, ali se mnogo pomiču. Većina fotoreceptora - stanica ekvivalentnih fotomjestu na CMOS senzoru - nalazi se u fovei centralis (ili skraćeno fovei). Dok je makula oka (senzor slike) promjera 5,5 mm, fovea je samo 0,35 mm.

Oči grade sliku pomoću stanica "štapića" i "čunjića" (stanica osjetljivih na svjetlo), a fovea ima oko 50 čunjića na 100 kvadratnih mikrometara. Računajući za krug, to je oko 4,8 milijuna izrazito bioloških fotostranica (ili "piksela").

A što je s perifernim vidom? Vjerojatno je vama, kao korisniku, očito da periferni vid nije tako oštar, ali ima druge sposobnosti. Štapići - koji nisu u fovei - osjetljiviji su, što ih čini bržima za reagiranje i boljim rukovanjem sa širim rasponom svjetline. Plus, ima ih oko 120 milijuna.

To bi, u teoriji, značilo da ljudsko oko ima rezoluciju od oko 125MP, zar ne? Pa, to bi bilo poprilično jednostavno za reći. Ali, ljudsko se oko miče, kao što se kreće i čovjek pa oči rijetko miruju.

I dok će neki znanstvenici kao dr. Roger Clark kazati da je rezolucija ljudskog oka 576MP, činjenica je da se tu radi o "idealnoj situaciji". Ljudske oči nisu uvijek otvorene, biološki procesi različiti su od tehnoloških, oči se konstantno miču i periferni vid nije precizan kao "direktni".

Oko nije objektiv fotoaparata, koji uzima snimke i sprema ih u svoju memorijsku bazu. Ono je više poput detektiva, koji sakuplja tragove iz svog okruženja, a zatim ih šalje natrag u mozak kako bi se djelići spojili i stvorili cjelovitu sliku. Postoji rezolucija zaslona u kojoj oči više ne mogu razlikovati piksele, ali kad je riječ o našem svakodnevnom vizualnom iskustvu, razgovor u megapikselima previše je simplificiran.

Baš zato se oči priviknu na ono što gledaju i prilagode (ne)kvaliteti. I dok je 4K kvalitetniji od 2K, sposobnosti oka to nadilaze pa iskustvo gledanja u 8K rezoluciji dodatno podiže ljestvicu.