Učinkovito integriranje privatnosti u sve poslovne procese moguće je jedino podizanjem svijesti o značenju osobnih podataka, dobrobiti koje njihova obrada donosi pojedincu i društvu, ali i negativnom utjecaju koji neetička uporaba osobnih podataka može imati. Posve je jasno da će postupak integracije privatnosti u društvo trajati godinama. Organizacije koje upravljaju osobnim podacima u tom postupku moraju biti predvodnici. Ne samo zato što je to dobro za društvo, nego i zato što takav pristup očekuje i GDPR. Kako to izgleda?
DPIA u glavi
U prošloj smo lekciji opisali DPIA - procjenu utjecaja na zaštitu podataka. Intenzivna edukacija zaposlenika zaduženih za upravljanje, dizajn, uspostavu i održavanje poslovnih procesa pomoći će vam u prepoznavanju potrebe za zaštitom osobnih podataka u vašoj organizaciji. Privacy by design idealno je integrirati u sve procese koji mogu rezultirati promjenama u poslovnim procesima ili uvođenjem novih procesa. Tipična životna situacija izgledala bi otprilike ovako:
Organizacija razmišlja o uvođenju nove usluge i kreira tim za procjenu izvedivosti. Ovaj se tim ne mora formalno tako zvati, niti mora biti stvoren isključivo s tim razlogom. U malim dinamičnim organizacijama bit će to razgovor par ključnih ljudi na kavi. U velikima će to biti formalni tim.
Tim je uočio da bi usluga ostvarivala pristup osobnim podacima. U malim će se organizacijama ovo dogoditi samo ako su članovi tima svjesni posljedica korištenja osobnih podataka, dok će u velikim organizacijama dokumentirani proces procjene izvedivosti uključivati i obaveznu identifikaciju uključenosti osobnih podataka.
Članovi tima će provesti DPIA u obimu proporcionalnom utjecaju koji bi narušavanje sigurnosti osobnih podataka u novoj usluzi moglo imati. Po potrebi, konzultirat će i druge stručnjake.
Ocjena izvedivosti morat će se između ostaloga temeljiti i na procjeni izvedivosti adekvatne zaštite osobnih podataka u usluzi.
Kod dizajna usluge, potrebno se voditi slijedećim načelima:
ne prikupljati niti pristupati osobnim podacima koji nisu neophodni za pružanje usluge,
ne pohranjivati osobne podatke kad to nije neophodno,
pristup osobnim podacima omogućiti samo onim osobama i sustavima kojima je to stvarno potrebno, i to samo onim podacima koji im trebaju,
razinu zaštite osobnih podataka uskladiti sa rezultatima DPIA,
osigurati funkcionalnosti za provedbu prava ispitanika (pravo na zaborav, portabilnost, usklađenost obrade s danim privolama...).
Navedena načela integrirati u sve faze dizajna. Ako se npr. radi o razvoju aplikacije, razvojni tim mora biti upoznat sa na ovim načelima i primjenjivati ih kod pisanja koda (npr, ne koristiti “select * from“ za pristup osobnim podacima). Timovi za razvoj aplikacija koje pristupaju osjetljivim podacima bi obavezno trebali biti educirani za sigurno kodiranje.
Osigurati da se stvarni osobni podaci ne koriste u postupku razvoja i testiranja, a ako to nije moguće, adekvatno ih zaštiti od neovlaštenog pristupa.
Isti principi vrijede i za implementaciju bilo kakvih promjena u aplikacijama i procesima, no sve to pada u vodu ukoliko niste identificirali postojanje osobnih podataka i potrebu za njihovom zaštitom. To možete samo ukoliko u organizaciji postoji svijest o vrijednosti osobnih podataka.
Upravo sada, diljem Hrvatske, pravni zastupnici kategoriziranih tvrtki razmatraju sadržaj rješenja o kategorizaciji sukladno Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti i pripadajućoj Uredbi.
Ovaj tekst će biti kratak. Dijelom zato jer kasnim i Tomić će me ubiti, a dijelom zato jer stvarno mislim da tu nema puno mudrosti i stvari su skroz jednostavne.
U okviru 28. međunarodne znanstvene konferencije Printing & Design 2025, 26.-27. ožujka 2025. u Zagrebu, održana je promocija knjige In Search for Knowledge: Reskilling for Generative AI from the First Principle, doc. dr. sc. Vjerana Bušelića, prof. struč. stud.