U javnom prostoru prisutan je mit da je Hrvatska pri vrhu EU ljestvice po udjelu ugovora o radu na određeno vrijeme s navodnim udjelom takvih ugovora na razini od 20 do 25 posto. Opasno je kad se ovakav mit pojavljuje u strategijama države bez provjere činjenica. Činjenice, a to su podaci Eurostata, pokazuju kako je u 2021. godini udio ugovora o radu na određeno vrijeme iznosio 11,8 posto u dobnoj grupi od 15 do 64 godina, što je ispod prosjeka EU od 12,1 posto. Na kraju rujna 2022., Hrvatska je neznatno preskočila prosjek EU (14,6 posto prema 13,9 posto), što opet ruši tezu da je Hrvatska europski rekorder po ugovorima na određeno. Nadalje, oba relevantna izvora (Eurostat, HZMO) pokazuju trend smanjenja ovih ugovora od 2016. godine do danas.
Na kraju ostaje upitno je li broj ugovora o radu na određeno vrijeme kvalitativni pokazatelj uspješnosti pojedine ekonomije. Naime, najslabije razvijene članice EU, Bugarska i Rumunjska su među pet država s najmanjim udjelom takvih ugovora, dok puno razvijenije članice kao što su Nizozemska, Francuska, Italija i Švedska imaju veći udio ugovora na određeno od Hrvatske.
S obzirom na službeno proklamirani cilj smanjenja udjela ugovora na određeno za jedan postotni pod do polovice 2026. u odnosu na 2019. (izvor: NPOO-u ) te već ostvareni pad udjela za četiri postotna boda od 2019. do 2021., nije li zapravo već ostvaren puno snažniji kvalitativni pomak u odnosu na plan? Stoga, nije jasno na temelju kojih kriterija, država opravdava nedavne izmjene instituta ugovora o radu na određeno vrijeme u Zakonu o radu koje, između ostalog, uključuju ograničavanje ugovora na određeno na najviše tri uzastopna ugovora.
U raspravi o ugovorima na određeno vrijeme treba u obzir uzeti i specifičnosti domaćeg tržišta:
Nalazimo se u procesu intenzivne digitalne transformacije, a želimo li se istaknuti i postati tehnološki lider, vrijeme je da Hrvatska preuzme odvažniji smjer. Jednako kao što u sportu postižemo vrhunske rezultate u najjačoj svjetskoj konkurenciji, moramo postati ambiciozniji kako bismo ne samo sustigli, već i nadmašili tehnološki najnaprednijih društava. U tom smislu je krajnji trenutak za odvažne poteze.
Zajedno s timom iz Strand Consulta, napisao sam izvješće The Nature of Telecom Capex until the End of the Decade, koje sveobuhvatno analizira trendove kapitalnih izdataka (Capex) u zapadnoeuropskoj telekomunikacijskoj industriji, ispitujući sile koje pokreću ulaganja, nove izazove i projekcije za naredne godine.
Uloga upravnih odbora u kibernetičkoj sigurnosti nikada nije bila kritičnija. S napredovanjem kibernetičkih prijetnji i uvođenjem strožih regulatornih zahtjeva poput NIS2 direktive i Cyber Resilience Act-a (CRA), odbori moraju zauzeti aktivniji i strateškiji pristup.
