EU mora upravljati digitalnim uslugama

Zakon o digitalnim uslugama stavlja maksimalne kazne na 6 posto godišnjeg globalnog prometa što je jako veliki iznos, a samo tako se može prisiliti velike platforme poput Facebooka, Youtubea ili Temu da provjeravaju tko preko njih posluje i brzo skidaju štetne sadržaje, ističe za ICTbusiness.info zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan (SDP/Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata.

Prema njezinim riječima Zakon o digitalnim uslugama može se dodatno nadograditi zabranom novih praksi koje su se pojavile na internetu, a i nekih starijih za koje u vrijeme izrade zakona nije bilo većine.

Kako ocjenjujete trenutni učinak Zakona o digitalnim uslugama na regulaciju internetskih divova poput Temua, Sheina i Ali Expressa? S obzirom na izazove s provedbom pravila o sigurnosti proizvoda i brzini uklanjanja sumnjivih sadržaja, koje su konkretne mjere koje bi mogle ubrzati ove procese i osigurati veću zaštitu potrošača?  

Zakon o digitalnim uslugama je prvi takav u svijetu. EU prva uvodi red na internetu i to je uistinu velika stvar. Najvažnija stavka svakog takvog zakona po meni su kazne- one moraju biti u odvraćajućim iznosima jer se pokazalo da količina profita koju prevranti zgrnu često puno veća od iznosa kazne pa je varanje isplativo. Zakon o digitalnim uslugama stavlja maksimalne kazne na 6 posto godišnjeg globalnog prometa što je jako veliki iznos. Samo tako se može prisiliti velike platforme poput Facebooka, Youtubea ili Temu da provjeravaju tko preko njih posluje i brzo skidaju štetne sadržaje.    

Koliko su nacionalna tijela u državama članicama EU-a sposobna učinkovito se nositi s nadzorom nad globalnim platformama, s obzirom na ograničene resurse i povjerenje građana? Kako biste ocijenili trenutne kapacitete Hrvatske u borbi protiv ilegalne prodaje i zaštiti potrošača, u usporedbi s drugim državama EU?        

Ovisi koje države. Hrvatskoj vladi nije prioritet zaštita potrošača. Mi nemamo dovoljan broj niti tržišnih inspekcija, a kamo da se uspješno bavimo s online problemima. Najbolje rezultate su imale potrošačke udruge i regionalna Savjetovališta, ali njima je Vlada otežala financiranje, a Savjetovališta pogasila. Institucije koje postoje ne daju jasne odgovore potrošačima na upite, a proces da se potrošač naplati za povrijeđena prava je skup i vrlo dug pa se rijetko tko upušta u njega.  Naši ljudi imaju problem obraniti svoja prava pred lokalnim trgovcem, a kamo pred velikom internetskom platformom.

S obzirom na to da Europska komisija trenutačno nema dovoljno ovlasti za direktan nadzor internetskih platformi, kako biste predložili da se to promijeni? Koje bi promjene zakonodavstva ili strategije EU-a omogućile bolju kontrolu nad poslovanjem internetskih trgovina koje krše europske zakone?        

Mislim da se Zakon o digitalnim uslugama može dodatno nadograditi zabranom novih praksi koje su se pojavile na internetu, a i nekih starijih za koje u vrijeme izrade zakona nije bilo većine. Prije svega to je bolja regulacija oglasa koji nastaju praćenjem potrošača na internetu, zabrana tzv. dark patterns, zabrana dizajna koji potiče ovisnost posebno kod maloljetnika itd. Europska komisija će uskoro objaviti novi paket mjera koje bi trebale zaustaviti takve prakse.     

TikTok je bio prijavljen zbog štetnog utjecaja na mentalno zdravlje maloljetnika, ali promjene na platformi bile su minimalne. Koji bi dodatni koraci mogli osigurati bržu i djelotvorniju reakciju platformi poput TikToka u zaštiti najosjetljivijih skupina korisnika, osobito djece? 

Najvažnije je brzo i efikasno skidati sadržaje koji su štetni za djecu. Prije svega tu su različiti „izazovi“ koji su nerijetko opasni po život. Dizajn TikToka je takav da zbog tzv. beskonačnog scrolla djeca nemaju osjećaj koliko vremena su provela na mreži. Jako je velika količina lažnih vijesti i dezinformacija te skrivenog oglašavanja prema djeci, pogotovo preko influencera. Kao i većini društvenih mreža, dizajn im se bazira na stvaranju ovisnosti i na potrebi za društvenim prihvaćanjem koja je kod djece jako izražena.

Kakve su posljedice za potrošače kada veliki internetski divovi nastavljaju poslovati unatoč prijavama za kršenje pravila, a procesi istrage traju predugo? Možete li dati primjer kako spori procesi donošenja odluka o kaznama ili uklanjanju proizvoda utječu na svakodnevni život građana i njihovu sigurnost?

Mislim da je upravo tu jedan od najvećih propusta postojećih zakona- nema obeštećenja za same potrošače. Upravo zato smatram da bi Europska komisija trebala imati veću ulogu u borbi za prava potrošača u smislu da se spori u njihovo ime i kada se naplati da odšteta ide građanima. To bi jako puno značilo našim građanima jer nacionalne institucije ne čine dovoljno kako bi zaštitila njihova prava.