Zašto Intel mijenja sockete tako često i vrijedi li takav pristup još uvijek?

Osim što su nadmetanja između AMD-a i Intela gotovo uvijek bila jednostrana, te su dvije kompanije definirale proteklo desetljeće i sadašnjost potpuno različitim tehničkim strategijama. A jedan od ključnih faktora koji pokazuje koliko su te strategije različite jest način na koji upravljaju CPU socketima.

Intel se ne vezuje za određeni socket i novi model izlazi gotovo svake druge generacije, dok AMD nastoji izvući maksimum iz postojećeg rješenja. Što sprečava Intel da primijeni sličnu strategiju?

S poslovne strane, Intelov učestali prelazak na nove sockete tjera korisnike da češće kupuju nove matične ploče. Nema tu nikakve zavjere niti kritike na račun Intela, već je riječ o logičnoj posljedici uvođenja novih socketa sa svakom drugom generacijom. Budući da je Intel dugi niz godina bio prvi izbor među entuzijastima, nije bilo prevelikog otpora prema češćoj kupnji nove platforme. No, kada više nije dominantan lider, ovaj pristup postaje problematičniji.

S lansiranjem arhitekture Zen, AMD je zauzeo potpuno drugačiji pristup, obvezao se koristiti socket AM4 do 2020., no podrška je trajala puno duže. AM4 je započeo s Ryzen 1000 serijom i završio s Ryzen 5000 serijom, što ga čini jednim od najdugovječnijih socket tipova u industriji. Čak i nakon predstavljanja AM5 procesora, AMD je nastavio izdavati AM4-kompatibilne modele sve do prošle godine.

Osim što je AMD nudio konkurentne procesore po pristupačnim cijenama, korisnicima je omogućio nadogradnju unutar iste platforme bez potrebe za promjenom matične ploče. Ovaj pristup pomogao je AMD-u da privuče i zadrži korisnike.

Intel je redizajnirao sockete kako bi podržavali najnovije PCIe verzije, Optane tehnologiju i naprednije napajanje za CPU. Ovakav pristup omogućio je brzo donošenje novih značajki na tržište, ali i prisilio korisnike da češće mijenjaju matične ploče.

Međutim, prelazak s 14 nm na 10 nm pokazao se izuzetno teškim, što je dovelo do prelaska na novu, trofaznu strategiju nakon 2016. To je uključivalo nešto duži životni vijek socketa, ali i dalje nije bilo ni blizu AMD-ovog pristupa.

Glavni razlog zbog kojeg Intel ne ostaje pri istom socketu kroz više generacija leži u njegovoj strategiji proizvoda. Umjesto da nastoji izvući maksimum iz postojećih platformi, Intel je spremniji na radikalne arhitektonske promjene kako bi donio veće performanse i nove značajke.

Najnoviji primjer je Arrow Lake, koji možda nije donio veliki skok u performansama, ali je predstavio niz arhitektonskih promjena, prelazak na čiplet dizajn i ukidanje Hyper-Threadinga. Intel se nada da će ove promjene donijeti značajne prednosti tijekom životnog vijeka ove platforme.