U današnje se vrijeme mnogo govori o zaslonima, bilo na računalima, tabletima, phabletima, pametnim telefonima ili televizorima. Bombardira nas se pojmovima kao WQHD, QHD, 2K, 4K, HD, FHD i UHD, a razlike između njih često ne znamo, kao ni prednosti koje se nude s nekim od njih.
Stoga, malo ćemo pomoći u tome i objasniti ono najosnovije, kako biste se lakše snalazili i eventualno jednostavnije odlučili što kupiti.
HD i FHD - High Definition i Full High Definition
S obzirom da u doslovnom prijevodu ovo zvuči podosta smiješno, bolje se zadržati na engleskim pojmovima, ionako u trgovinama i u svim recenzijama svi koriste upravo njih. Dakle, HD sam po sebi govori da nudi nešto visoke kvalitete, a to znači sve bolje od klasičnih televizora kakve poznajemo u periodu s kraja 20. i početka 21. stoljeća. Rezolucija za HD TV je 1280x720. Skraćeno, kaže se 720p. To "p" znači "progressive scan" i bitan je jer postoji i, primjerice, 1080i, gdje "i" znači "interlaced". No o tom-potom. Danas se HD rezolucija koristi na pametnim telefonima srednje i niže klase, ali na novim uređajima većih zaslona više je nema.
Stoga, danas pod HD zapravo smatramo FHD koji ima rezoluciju 1920x1080, skraćeno 1080p. Ova rezolucija uobičajena je za pametne televizore, pametne telefone više klase, zaslone računala, laptope. Također, treba znati da HD i FHD imaju omjer slike 16:9 (16 piksela horinzontalno i 9 vertikalno). Ovdje morate znati i da bez obzira na veličinu zaslona, broj piksela ostaje isti, ali manji zaslon s tim brojem piksela svakako prikazuje više detalja.
QHD ili WQHD - Quad High Definition ili Wide Quad High Definition
Ovom rezolucijom se vole "zabavljati" proizvođači premium pametnih telefona, phableta i tableta jer žele ponuditi nešto najbolje za korisnike. No u odnosu na FHD nema većih prednosti, barem na takvim manjim zaslonima, tako da je to više u marketinške svrhe. Dakle, ovdje je riječ od rezoluciji 2560x1440, skraćeno 1440p. Omjer slike je također 16:9 i zato se još naziva WQHD, zahvaljujući široj slici.
2K
Zapravo se pod 2K često misli na QHD ili WQHD, ali bolje i pravilnije zvuči 2K. Uvriježio se ovaj naziv jer ta rezolucija donosi točno dvosturko manje od one koju donosi 4K. Dakle, riječ je o 2048x1080, čime zapravo dolazimo do zaključka da je QHD zapravo po pitanju rezolucije bolje rješenje. Upravo zato oni koji proizvedu QHD ne žele nazvati zaslon 2K.
qHD - Quarter High Definiton
Ne treba ovo "q" zamijeniti za "Q" jer ovdje se opisuje četvrtina, a ne nešto četverostruko. Kod qHD rezolucija je 960x540 piksela, što je četvrtina onoga što nudi 1080p. Ovdje je riječ o standardu koji se koristio za igrače konzole kao Nintendo DS ili PlayStation Vita i to je krenulo s 2011. godinom. Danas se jako teško može pronaći.
4K i UHD - 4K i Ultra High Definition
Riječ je o najboljim mogućim standardima koji se mogu naći u komercijalnoj prodaji pa se svi koji ih nude itekako hvale tom činjenicom. Iako će proizvođači često izjednačiti ove pojmove i svrstati ih u istu rečenicu, to je pogreška. Istinski 4K ima rezoluciju od 4096x2160 piksela, skraćeno 2160p. S druge strane, UHD je 3840x2160., također skraćeno 2160p. Iako je omjer slike kod oba standarda 16:9, 4K ipak ima nešto više piksela i koristi se za digitalnu produkciju i kod kinematografa.
Također, besmisleno je postavljati ih na pametne telefone zasad jer rijetki pružaju potporu za takve zaslone pa surfanje gubi smisao, ali Sony je svejedno to napravio sa svojim Xperia Z5 Premium prošle godine. Točnije, postavili su UHD, ne istinski 4K.