Gotovina bi mogla biti još jedna žrtava koronavirusa

Pandemija koronavirusa unijela je brojne promjene u našu svakodnevicu, a jedna od njih jest distanciranje od drugih osoba te izbjegavanje nepotrebnog kontakta. U tom smjeru išlo se s beskontaktnim plaćanjem i ljudi su se vrlo brzo navikli na to.

Posebno jer su i mnogi koji prije nisu omogućavali beskontakno plaćanje to ipak omogućili. Sad, na samom završetku vrhunca epidemije u mnogim državama gdje je koronavirus prijetio, navike su ostale jer su praktičnije nego sve ono na što smo navikli prije. Samim time, gotovina bi mogla biti jedna od posljednjih velikih "žrtava" virusa koji je izolirao svijet.

Čak se i oni najstariji te tehnološki ne baš najspretniji počinju okretati novitetima. Doduše, daleko sporije, ali se okreću. Krize čine svijet takvim, ljudi se daleko vbrže prilagođavaju određenoj situaciji no što bi se u normalnijim vremenima. I, sad kad su vidjeli koliko je praktičnije ne ovisiti o bankomatima ili nošenju gotovine sa sobom, teško ih je vratiti natrag.

Samo, da bi situacija bila još povoljnija, moraju se uključiti svi akteri i ponuditi beskontaktno plaćanje bez potrebe unošenja PIN broja na veće iznose od stotinjak kuna. Ili, u nekim slučaju 200 ili 250 kuna. Jer, ako se to ne omogućava, tad je cijeli princip beskontaktnog plaćanja potpuno narušen.

Ako se netko pita zašto bi uopće bilo bitno "prebaciti" se na beskontaktno plaćanje, osim kao zaštitu od širenja zaraze, odgovori postoje. I jako su uvjerljivi.

Naime, beskontaktno plaćanje je jeftinije i može se uštedjeti na milijune, pa i milijarde dolara, samo zahvaljujući činjenici da se ne mora baratati s papirom u svakom pogledu, od izdavanja računa, vođenja zabilješki, pa i tiskanja novca. Nadalje, beskontaktno plaćanje je daleko transparentnije na obje strane i uz njega se mogu spriječiti eventualne prevare. Jednostavnije je, posebno za one koji putuju, pa da se ne zamaraju zamjenom valuta. I sigurnije je jer pljačkaši teže mogu ukrasti novac.

Negativne strane postoje, dakako... Oni koji žive od donacija i milostinje imali bi manje, oni koji su izvan bankovnih sustava bili bi marginalizirani, a financijske institucije imale bi više kontrole nad tijekom novca no ikad prije, što samo po sebi treba zabrinjavati i države su zato na potezu.