Japanska filozofija za generaciju „tihog davanja otkaza“

Svijet upravljanja poslovanjem trenutno se bavi idejom „tihog davanja otkaza“, nametnutom od strane generacije Z, čiji pripadnici ne žele davati više od minimuma u organizacijama za koje smatraju da ih izrabljuju i istovremeno ništa ne uzvraćaju.

Nije to ništa novo, demotivirani, nezadovoljni, nesretni i letargični radnici oduvijek su pristuni, najčešće zbog loših temelja koje su postavili njihovi loši lideri ili kompanije. Stoga, ako postoji volja za promijeniti takvo stanje, trebalo bi se okrenuti prema nedavno preminulom japanskom poslovnom geniju. Kazuo Inamori preminuo je 24. kolovoza u dobi od 90 godina, ali njegovo će znanje i spoznaje živjeti još jako dugo.

Jer, on je kreator poslovne okoline u kojoj se teži prema zadovoljnom radniku. Naravno, pritom se traži mnogo zauzvrat. Zato generaciji Z možda Inamori ne može biti blizak, njegova je filozofija da čovjek živi kako bi radio i da posao jedini može pružiti istinski smisao i zadovoljstvo. Također, iako je tražio maksimum, davao je maksimum. Zapravo, govorio je da ne želi da ljudi daju sve od sebe već da teže prema savršenstvu.

Istovremeno, nije htio da dioničari i investitori budu ispred zaposlenika, nije želio štedjeti na njima i naglašavao je da se do jaja ne može bez zbrinute koke. Njegova filozofija dio je japanskog preporoda nakon Drugog svjetskog rata i donijela mu je mnogo uspjeha. Osnovao je Kyoceru i ta kompanija više od 60 godina nije poslovala s gubitkom. Ujedno, Japan Airlines je spasio od bankrota, baš zato što zna kako biti efikasan, a ujedno i štedljiv.

Mladima, ali i ne tako mladima, znao je pragmatično reći da umjesto traženja posla koji vole, zavole posao koji im je dan. Nije baš u skladu s onime što generacija Z želi, ali njegova filozofija mogla bi biti kompromis, svojevrsni most između poslodavaca i nove generacije zaposlenika...