Uredba o umjetnoj inteligenciji stupa na snagu. Tko će sve potpasti po njena pravila u iduće dvije godine

Saga s usvajanjem i stupanjem na snagu jedne od najočekivanijih europskih regulativa dolazi svome kraju. Od 01. kolovoza ove godine, EU službeno ima na snazi prvi sveobuhvatni i obvezatni akt kojim se uređuje primjena umjetne inteligencije u našim životima. S obzirom na to da većina IT zajednice danas bar na neki način razmatra razvoj novih alata pogonjenih s AI, ili bar integraciju umjetne inteligencije u postojeće alate, svakako je dobro znati koja pravila i ograničenja će se u kom trenutku početi primjenjivati, i tko će biti u obvezi.

Ovaj akt, službenog naziva „Uredba (EU) 2024/1689 Europskog Parlamenta i vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji...“, je jedan čije donošenje se pratilo gotovo kao neki sportski događaj. Umjetna inteligencija nam je tijekom proteklih par godina kapilarno ušla u gotovo sve pore našeg (tehnološkog) života, i za očekivati je da ćemo uskoro imati i „AI-powered“ čačkalice i štapiće za uši. Uredba je službeno objavljena dana 12. srpnja 2024. i stupa na snagu dana 2. kolovoza 2024. g. Ali, neće baš biti tako jednostavno, jer su zakonodavci predvidjeli da se, u biti, počinje primjenjivati „malo po malo“, tijekom iduće tri godine, a puna primjena svih odredbi se očekuje tek od 2. kolovoza 2027. godine. Komplicirano za one koji nisu vični tumačenju propisa, ali i samim pravnicima. No, tematika je isto tako vrlo kompleksna, pa smisao takvog sekvencijalnog ulaska u primjenu doista i postoji.

Za početak, dobro je načelno navesti i što sve uređuje ta uredba tj. na što i na koga će sve utjecati. U svojih 113 članaka i devet dodataka, na 144 stranice teksta, Uredbom o AI uređuju se osnovni pojmovi vezani uz samu umjetnu inteligenciju, vrste primjene, sve dionike koji sudjeluju u lancu (od developera do krajnjih korisnika), te problematike i rizika. Fokus uredbe je na sustavima, ali ne toliko na njihovoj namjeni (osim u slučaju zabranjenih namjena) koliko na riziku koji oni predstavljaju za korisnike i generalno funkcioniranje Unije i tržišta. Uredba se uz to snažno bavi zahtjevima transparentnosti rada AI, primjenom AI opće namjene, te uređenjem nadzora nad razvojem i primjenom AI sustava višeg i visokog rizika. EU je uveo i pojam sandboxa kao nadziranog okruženja u kojem će proizvođači moći testirati funkcije AI sustava bez straha od kazni i utjecaja na tržište. I naravno, kao i obično kod EU uredbi, propisane su i kazne koje su (za naše pojmove osobito) astronomske, sve do 35 milijuna EUR ili 7% globalnog prihoda.

Prve odredbe koje će se početi primjenjivati, već od veljače 2025., su odredbe kojima se uvode u korištenje definicije pojedinih pojmova koji će postati standardizirani (poput dobavljača, distributera, operatera, stavljanja u upotrebu ili na tržište, i sl.), te odredbe koje uređuju zabranjene namjene umjetne inteligencije. Od tog dana, nitko na području EU neće smjeti koristiti umjetnu inteligenciju na način koji bi diskriminirao pojedince ili određene skupine ljudi, za čitanje i predviđanje emocija, za ocjenjivanje „društvenih kredita“ (slavni kineski eksperiment „social credit scoring“ neće se nikad smjeti uvesti u EU), predikciju zločina (Minority Report isto tako neće kod nas zaživjeti) i sl. Svatko tko je razvijao svoje sustave s ciljem da se koriste za neku od tih namjena, to će morati nastaviti raditi van EU i neće ih ovdje niti moći staviti na tržište, niti će se smjeti koristiti iz bilo kojeg dijela svijeta na građanima EU.

Nakon toga, od 2. kolovoza 2025. godine stupaju na snagu odredbe koje uređuju nadzor tržišta i uspostavljaju nacionalne i nadnacionalne mehanizme kontrole (dakle, lokalne agencije za nadzor, te EU ured za AI). Ta tijela će se prvenstveno baviti sukladnošću visoko rizičnih AI sustava s regulativom. Istovremeno se uvode i pravila koja definiraju koji su točno AI sustavi opće namjene (general-purpose AI), kao i obveze njihovih kreatora i drugih osoba u lancu stavljanja na tržište. Na taj dan se počinju primjenjivati i odredbe o kaznama. To upućuje da će većina AI sustava koji bi eventualno potpadali pod sustave opće namjene (s potencijalnim sistemskim rizikom) imala godinu dana da se usklade s pravilima propisanima Uredbom. Hoće li to biti dovoljno, teško je procijeniti u potpunosti.

Većina ostatka uredbe, osim njenog članka 6 stavka prvog, počet će se primjenjivati od 2. kolovoza 2026. godine, dakle dvije godine od stupanje uredbe na snagu. To je nekakvo već uobičajeno vrijeme koje nam Europska Unija daje za prilagodbu propisima koji imaju globalni utjecaj. Od toga dana, svi sustavi AI će morati imati procijenjen ili utvrđen stupanj rizika koji predstavljaju, te da li se i u kojoj mjeri na njih primjenjuju kakve iznimke od obveza iz uredbe. U slučaju da se radi o sustavima višeg i visokog rizika, bit će potrebno potpuno usklađenje s (nemalim) obvezama iz uredbe, poput stalne procjene utjecaja AI na građane i tržište EU, pre- i post-launch testiranja otpornosti sustava, sposobnosti objašnjenja načina na koji AI proizvodi rezultate i sl. U svakom slučaju, za sve to bit će potrebno početi se pripremati već danas.

Zadnja odredba, koja će stupiti na snagu tek 2. kolovoza 2027. godine, je odredba kojom se utvrđuje da je visokorizičan svaki proizvod u kojem se AI sustav koristi kao sigurnosna komponenta, kao i taj sam AI sustav. Najbolji primjer toga su autonomna vozila, ali i mnogobrojni drugi sustavi čiji kvar ili pogreška mogu uzrokovati značajne posljedice, a tijekom idućih godina će se razvijati s ciljem da AI bude integralna komponenta sustava.

Koji će zaista biti utjecaj ove uredbe na tržište EU - hoće li zaista ovaj propis usporiti inovacije i još više staviti Europu u zaostatak prema ostalim tehnološkim divovima, ili će se ostatak svijeta jednostavno prilagoditi ovoj regulativi i pratiti ju u daljnjem razvijanju AI – ostaje za vidjeti. Ono što je jasno jest da s ovim aktom ulazimo u novu eru razvoja AI, gdje će se ipak donekle znati što i kako se smije ili ne smije raditi uz pomoć umjetne inteligencije.