Prije nekoliko dana svijetom je kao bomba odjeknula vijest kako administracija SAD-a već godinama provodi tajni program PRISM koji im omogućuje nadzor komunikacija obavljenih posredstvom popularnih internetskih kompanija među kojima Facebook, Google, Yahoo, Microsoft, Skype i Apple. Dok predsjednik Obama tvrdi kako se nisu prisluškivali razgovori već samo prikupljali podaci, a prozvane kompanije negiraju umiješanost u skandal, sve više objavljenih informacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava na privatnost, kao i uvijek, pod krinkom borbe protiv terorizma. Neki će reći da Amerikanci rade samo ono što rade i sve druge zemlje svijeta, a budući imaju značajno bolju poziciju za nadzor interneta jer su najveće i najznačajnije internetske kompanije pod njihovom jurisdikcijom, to su i obimi njihova nadzora, broj obuhvaćenih osoba i količina prikupljenih podataka veći.
No, to baš i nije tako. Postoji jedna značajna razlika između američkog i europskog poimanja privatnosti. U Europi, privatni podaci o tome tko s kime komunicira, bez uvida u sadržaj, mogu se prikupljati prema točno utvrđenim procedurama i samo radi otkrivanja i sprječavanja počinjenja kaznenih djela, dok je za nadzor sadržaja telefonske ili e-mail komunikacije nužan sudski nalog. Amerikanci daju sebi za pravo 'iz preventivnih razloga' prikupljati i analizirati goleme količine prometnih podataka, a prema izjavi zviždača Edwarda Snowdena i sadržaj internetske komunikacije bilo kojeg korisnika popularnih servisa iz cijelog svijeta.
O ovome svemu godinama se nagađalo, mnogi su teoretizirali i da je Facebook, zbog jedinstvenog upliva u privatne živote, zasigurno djelo obavještajaca. No, sada kad su stvari isplivale, kad a više nisu puka nagađanja i teorije zavjera, stvari postaju ozbiljnije. Sada se trebamo ozbiljno zamisliti nad spoznajom da 'netko tamo' ima pristup svim podacima iz našeg iPhone-a koje sretno pohranjujemo na besplatni iCloud kako drage privatne fotografije ne bismo izgubili, nad spoznajom da našu e-mail komunikaciju bezimeni obavještajci bez ikakvog razloga i povoda mogu trajno pohranjivati i obrađivati.
Nisu nama samo Amerikanci problem, imamo mi i svoje probleme. U Hrvatskoj, policija i sigurnosne agencije imaju pravo bez naloga suda provjeravati s kime smo i kada komunicirali i gdje smo se tada nalazili. Takve ovlasti zadiranja u privatnost bez sudske kontrole, od svih susjednih zemalja i većine zemalja Europske unije, imaju samo policije Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Temeljem naloga suda, policija i sigurnosne agencije mogu nadzirati i sadržaj naših telefonskih razgovora ili e-mail komunikacije. Sve to tehnički im omogućuje OTC - Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija, posebna služba sigurnosno-obavještajnog sustava, svojevrsni 'servis za prisluškivanje'
Iako je s OTC-om u prošlosti bilo prilično problema i naši privatni podaci su bez kontrole curili na sve strane, dolaskom nove ravnateljice stvari su se promijenile. Konačno, prema mojim spoznajama, OTC više nije problem nego rješenje što je i bio cilj njegova osnivanje. Nažalost, budući civilni nadzor rada OTC-a nije omogućen, sadašnje dobro stanje nije posljedica sređenosti sustava nego profesionalnosti trenutne ravnateljice, a sustav koji ovisi o moralnim i profesionalnim karakteristikama bilo kojeg pojedinca nije dobar sustav.
S druge strane, sigurnosne agencije SOA i VSOA imaju relativno kvalitetan neovisni civilni nadzor i nema spoznaja da zloupotrebljavaju podatke i ovlasti. Međutim policija, unatoč obećanjima vladajućih, još uvijek nema nikakav civilni nadzor pa nitko neovisan ne zna je li svoje velike ovlasti zadiranja u privatnost građana upotrebljavaju u skladu s propisima niti što rade s našim podacima kada im više nisu potrebni za svrhu zbog koje su izuzeti. Činjenica je da policija godišnje provjeri komunikaciju oko 50.000 brojeva, no da li su sve provjere napravljene s razlogom i što se s prikupljenim podacima poslije događa, nažalost znaju samo oni.
Sve u svemu, nije sporno da države imaju pravo u određenim okolnostima pristupati privatnim podacima i analizirati ih u cilju borbe protiv terorizma i drugih oblika kriminala, ali ta uporaba nužno mora biti pod prethodnim sudskim i naknadnim neovisnim civilnim nadzorom. U suprotnom, doista ćemo postati svijet kakvog je George Orwell opisao u svojem romanu '1984.'.
Nalazimo se u procesu intenzivne digitalne transformacije, a želimo li se istaknuti i postati tehnološki lider, vrijeme je da Hrvatska preuzme odvažniji smjer. Jednako kao što u sportu postižemo vrhunske rezultate u najjačoj svjetskoj konkurenciji, moramo postati ambiciozniji kako bismo ne samo sustigli, već i nadmašili tehnološki najnaprednijih društava. U tom smislu je krajnji trenutak za odvažne poteze.
Zajedno s timom iz Strand Consulta, napisao sam izvješće The Nature of Telecom Capex until the End of the Decade, koje sveobuhvatno analizira trendove kapitalnih izdataka (Capex) u zapadnoeuropskoj telekomunikacijskoj industriji, ispitujući sile koje pokreću ulaganja, nove izazove i projekcije za naredne godine.
Uloga upravnih odbora u kibernetičkoj sigurnosti nikada nije bila kritičnija. S napredovanjem kibernetičkih prijetnji i uvođenjem strožih regulatornih zahtjeva poput NIS2 direktive i Cyber Resilience Act-a (CRA), odbori moraju zauzeti aktivniji i strateškiji pristup.
