Praktični savjeti za trgovce i integracija omnichannel strategije
Trgovina u fizičkim poslovnicama i dalje igra ključnu ulogu u maloprodaji, a usklađivanje sa suvremenim trendovima zahtjeva integraciju „omnichannel“ strategije.
Jedna od najvećih kontroverzi u inovaciji je njezina relativna pozicija u privatnom i javnom sektoru. Kada spomenemo inovaciju prva asocijacija su izumi i patenti, čega naravno nema u tijelima državne vlasti niti u javnim službama. Takvim shvaćanjem se izvodi pogrešni zaključak da je inovacijski prostor rezerviran samo za tržišne tvrtke, štoviše samo za one koje se bave fizičkom proizvodnjom: „Inovacija = inovativni fizički proizvod!“.
Druga kontroverza inovacije se odnosi na sudjelovanje kupaca u inovaciji. U prošloj smo kolumni naveli da je gotovo nemoguće pomiriti ove dvije „inovacijske škole“:
Na sjecištu ovih dviju kontroverzi (inovacija u javnom sektoru i sudjelovanje kupaca u inovaciji) nalazi se aktualno pitanje:
Pri tome se ne misli na referendum kao oblik direktne demokracije, već na utjecaj na vlast pomoću savjetovanje s „mnoštvom“ građana. Analizirajmo to pomoću jednostavne sheme NAF+CC:
JESTE LI ZNALI?
„Da nema Interneta, Obama ne bi bio predsjednik. Ne bi bio niti nominiran!“. To je ocjena političkih analitičara u njihovom osvrtu na izbornu kampanju 2008. godine. Tada je Obama iskoristio novi medij i pobijedio, baš kao što je davne 1960 Kennedy pobijedio zahvaljujući televiziji.
Koristeći interaktivne Web 2.0 alate Obama je promijenio način na koji političari organiziraju podupiratelje, oglašavaju biračima, brane se kad su napadnuti i komuniciraju s građanima. PR stručnjaci tvrde kako su na primjer kratke poruke na Youtube djelotvornije od televizijskih reklama, jer građani biraju kada će što gledati, umjesto da ih političari nerviraju prekidom redovnog programa na televiziji.
Uostalom, te su poruke gledane ukupno 14,5 milijuna sati, što bi na televiziji stajalo gotovo 50 milijuna US$! Zbog uspjeha u kampanji 2008, Obama je uspostavio direktnu komunikaciju s građanima i u okviru legislative pod nazivom „We the People“. Svaka peticija koja dobije više od 25.000 potpisa se obvezno razmatra u Obaminoj administraciji.
U ovom inovativnom prijedlogu je najveća neizvjesnost njegovo prihvaćanje od stranaka (oporbe ili pozicije). U raspravama koje su provedene s nekim strankama uglavnom se osjeća generalni otpor bilo kakvoj promjeni. To je i razumljivo, jer je sadašnja pozicija vodeće dvije stranke vrlo komotna: čak i da ne rade ništa i zemlju guraju sve dublje u dugove uvijek će imati 40-50 zastupnika u Saboru. To je dovoljno za osobne potrebe vodstva stranaka, a ako ne bude nikakvih ekscesa, uredno će se svake četiri godine smjenjivati na vlasti.
Male stranke opet predizborno zaziru od eksperimenata jer je upitno kako će birači reagirati na radikalne promjene. U konkretnom slučaju predizbornog crowdsourcinga, legitiman je strah da će birači zaključiti: „Ovi ne znaju ništa, pa nas sada pitaju kako da rade!“. Vrlo je upitno, koliki bi dio birača uopće razumio da se radi o korisnoj inovaciji. Također stranke sumnjaju da bi biračima išta značio slogan „CROwdsourcing“ - veliko „CRO“ od CROatia! Uostalom, čuli smo već kod inovacije „manjinska vlada“ vrlo kontroverzni prigovor: „Ako to funkcionira u Danskoj i Norveškoj, kod nas sigurno ne može!“-.
Ovu smo kolumnu započeli s kontroverzama u inovaciji. Neki to zovu i „inovacijskim paradoksima“. Možda je takva različita viđenja pojedinih aspekata inovacije najbolje neutralno nazvati dilemama. Te dileme mogu sudionicima u inovacijskom procesu pomoći da primijene i neke alternativne, a bolje, puteve u inovaciji. O tome više u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant