Zašto je DDR5 memorija apsolutno potrebna u modernim serverima

Intel i AMD predstavili su nove platforme za poslužitelje ili servere te je postalo više nego jasno da se tranzicija prema DDR5 počela uvelike odvijati. Iako su prednosti u smislu nešto većih brzina nego kod DDR4 poznate, vrijeme je za ostale razlike, odnosno, prednosti.

Krenimo ispočetka... Tijekom posljednjih deset godina tržište poslužitelja ili servera evoluiralo je s 12 jezgri/utičnica (eng. cores/socket) na trenutno 96, sa 128 jezgri/utičnici relativno brzo na istim platformama koje već imamo na tržištu.

Jasno je iz svega da poslužitelji konsolidiraju ono što je nekad bilo na više strana u pojedinačne čvorove. Nadalje, ovaj trend će se ubrzati u budućnosti s "chipletima" i CXL-om. Ali, jedan od najvećih izazova sa skaliranjem sustava je propusnost memorije. Imati više jezgri i više PCIe uređaja je sjajno, ali ako dijelovi sustava miruju čekajući podatke, uzalud se troše.

Također, ono što možemo vidjeti kroz period od deset godina jest skok s DDR4-3200 na DDR5-4800. Bio je ogroman. Budući da se memorija skalira sporije od rasta jezgre, dobavljači poslužitelja dizajnirali su jednostavno rješenje, povećavajući broj memorijskih kanala uz korištenje brže memorije.

Povećanje memorijskih kanala i, u isto vrijeme, povećanje brzine memorije znači da je industrija tijekom vremena uspjela barem "hraniti" jezgre sa sličnom količinom propusnosti.

Naravno, postoji i druga strana priče - performanse po jezgri. Ugrubo porasle su za dva do tri puta tijekom prošlog desetljeća na SKU-ovima s velikim brojem jezgri. Uz to saznanje, propusnost memorije porasla je 2,6 puta u posljednjih 10 godina i da nije bilo DDR5, to bi bilo manje nego udvostručeno.