Podmorski kabeli i dalje su glavni oslonac interneta kakav poznajemo

Koncert na drugom kraju svijeta gledate uživo iz topline svog doma i ni ne razmišljate kako je to moguće. Ali, ako se zapitate, tako nešto je realnost zbog mreže podmorskih kabela prevučenih preko hladnih, tamnih obrisa oceanskog dna, otkuda se prenose zvuk i slika brzinom svjetlosti kroz niti staklenih vlakana tanke poput kose, ali duge tisućama i tisućama kilometara.

Ovi kabeli čuda su visoke tehnologije. Najbrži, nedavno dovršeni transatlantski kabel nazvan Amitié, koji su financirali Microsoft, Meta i drugi, može prenijeti 400 terabita podataka u sekundi. To je 400.000 puta brže od standardne kućne širokopojasne mreže, ako ste dovoljno sretni da imate vrhunsku gigabitnu uslugu.

Pa ipak, podmorski kabeli također su niskotehnološki, obloženi katranom i odmotani brodovima koji su koristili u osnovi isti postupak korišten 1850-ih za polaganje prvog transatlantskog telegrafskog kabela.

Iako satelitske veze postaju sve važnije s orbitalnim sustavima poput SpaceX-ovog Starlinka, podmorski kabeli su "radni konji" globalne trgovine i komunikacija, prenoseći više od 99 posto prometa između kontinenata. TeleGeography, analitička tvrtka koja prati poslovanje, zna za 552 postojeća i planirana podmorska kabela, a još ih je na putu kako se internet širi na sve dijelove svijeta i svaki kutak naših života.

Vjerojatno znate da tehnološki divovi poput Mete, Microsofta, Amazona i Googlea upravljaju "mozgom" interneta. Zovu se "hiperskaleri" za upravljanje stotinama podatkovnih centara prepunih milijuna poslužitelja. Možda niste znali da oni također sve više upravljaju "živčanim sustavom" interneta.

"Cijela mreža podmorskih kabela je krvotok gospodarstva. Tako šaljemo e-poštu i telefonske pozive i YouTube videozapise i financijske transakcije", rekao je Alan Mauldin, analitičar iz TeleGeography.

Čak dvije trećine prometa dolazi od hiperskalera. A zahtjevi za podacima hiperskalerskih podmorskih kabela rastu za 45 posto do 60 posto godišnje. Njihov temeljni rast je poprilično spektakularan zbog brzine kojom se odvija.

Inače, prvi podmorski kabeli povezali su glavne komunikacijske rute poput Londona i New Yorka. One su i dalje od kritične važnosti, ali novije rute dovode propusnost daleko od "utabanih staza" - zapadna obala Grenlanda, vulkanski otok Sveta Helena zapadno od Afrike, južni vrh Čilea, pacifičke otočne države, grad Sitka na Aljasci...

I dok je to sve zanimljivo, postoji i negativniji dio priče - ranjivost. Sidra i oprema za ribolov glavni su rizici za kablove, osobito na dijelovima gdje postoji više kabela. Naime, oni su dizajnirani da spriječe korozivnu slanu vodu, ali ne i ljudski faktor. Kao ni prirodne katastrofe poput potresa, oluja i sličnih nepogoda.

Upravo zato je tranzicija prema Zemljinoj orbiti i satelitima poželjnija. Ali, trenutno i podosta skuplja pa se najveći i dalje oslanjaju na ono što se nudi u dubinama svjetskih mora.