Što je BSD i na koji se način razlikuje od Linuxa

Gledajući manje poznate operativne sustave, vjerojatno ste naišli na nešto što se zove BSD ili FreeBSD. I Linux i BSD su open-source operativni sustavi nalik Unixu, ali su različiti.

Linux je od temelja izgrađena kopija Unixa, dok BSD zapravo potječe od Unixa. Unix je operativni sustav razvijen u Bell Labsu krajem 1960-ih. Kada su dvojica glavnih razvojnih inženjera Unixa predstavila rad na konferenciji 1973. godine, zainteresirane strane zatražile su kopije njihovog novog OS-a.

Zbog trgovinskih ograničenja koja su bila nametnuta AT&T-ju, matičnoj tvrtki Bella, Bell nije mogao tretirati Unix kao proizvod s prihodima. Kako bi zaobišao ograničenja, Bell je distribuirao kopije Unixa kao izvorni kod s licencom, za vrlo malu naknadu koja je pokrivala troškove dostave. Sveučilište Kalifornija u Berkeleyju bilo je jedno od mnogih koja su prihvatila tu ponudu.

Zanimanje za poboljšanja iz Berkeleyja raslo je pa su ona postala dostupna kao dodatak Unixu, nazvan Berkeley Software Distribution ili BSD. Budući da je posjedovanje Unixa bilo preduvjet, korisnici su i dalje morali nabaviti Unix licencu.

Verzija koja je mogla raditi na Intel 80386 procesorima nazvana je 386BSD, što je omogućilo pojavu BSD-a na stolnim računalima. 386BSD je kasnije bio podloga za stvaranje FreeBSD operativnog sustava. Izvorni BSD je zastario, ali živi dalje kroz FreeBSD i druge izravne potomke.

Kako se BSD razlikuje od Linuxa?

Kernel je jedna od glavnih razlika. FreeBSD ima vlastiti kernel i ne koristi Linuxov. Zanimljivo, jako modificirana verzija BSD kernela koristi se u macOS-u, koji je, ironično, certificirani UNIX.

Na FreeBSD-u je moguće pokretati Linux aplikacije, ali to zahtijeva dodatni trud, poput korištenja Docker slika ili instaliranja sloja za kompatibilnost s Linuxom. Međutim, postoji više od 36.000 nativnih FreeBSD aplikacija pa često nije potreban Linux softver.

Postoje dva načina za instalaciju aplikacija na FreeBSD-u. Ports koriste izvorni kod koji se "kompajlira" lokalno na računalu. Dostupni su i binarni paketi kojima upravlja pkg, FreeBSD upravitelj paketa.

Kompatibilnost s hardverom može biti problem na FreeBSD-u, no jednom kada se sve postavi, ima sjajnu reputaciju stabilnosti. Mnogi korisnici FreeBSD-a koriste ga za kućne servere, čak i ako ga ne koriste kao desktop operativni sustav.

Neki vjeruju da stabilnost FreeBSD-a proizlazi iz manje zajednice razvojnih inženjera. Koja sporo, ali pedantno radi na poboljšanjima i održavanju.

Još jedna velika razlika je licenca. FreeBSD koristi BSD licencu s dvije klauzule, koja omogućava vlasničko korištenje FreeBSD-a i njegovu integraciju u vlasničke proizvode. Također omogućuje da se izmjene izvornog koda smatraju vlasničkima i ne budu javno dostupne.

Korištenje FreeBSD-a

FreeBSD instalacijski program ima tekstualno sučelje. Može se činiti kao nešto iz ranih 1990-ih, ali radi i pruža solidan stupanj pomoći tijekom instalacije. Nakon instalacije imate radnu verziju FreeBSD-a, ali samo s naredbenim retkom. Nećete imati desktop okruženje. Ako ga želite, morate ga ručno instalirati.

Cijeli proces instalacije traje oko deset minuta, ne računajući vrijeme potrebno za preuzimanje FreeBSD ISO slike. Verzija GNOME-a činila se kao "čisti" GNOME, sličan onome koji dolazi s Fedorom ili Archom. Instalacija softvera je jednostavna i za to kako je obaviti možete doznati kroz brojne savjete na internetu.